Crkve u Tugarima

Crkve i svećenici u Tugarima

Tugarske crkve:

  • 17.1. Naklice, Sv. Ante Opat (Sv. Antun pustinjak)
  • 13.6. Naklice, Sv. Ante Padovanski
  •  5.7. Semejin (Gajine), Sv. Jure (Sv. Ćiril i Metoda)
  • 16.7. Račnik, Gospa Karmelska
  • 22.7. Zastinje, Sv. Mare (Sv. Marija Magdalena, Sv. Margareta)
  • 16.8. Ume, Podume, Sv. Roko
  •  8.9. Tugare, Mala Gospa (Porođenje Blažene Djevice Marije)
  •  4.10. Čažin Dolac, Sv. Frane Asiški
  • 25.11. Osič, Sv. Kate (Katarina Aleksandrijska)
  •  6.12. Dočine, Sv. Nikola putnik
  •  8.12. Truša, Bezgrešno začeće BDM

 

TUGARE, Župa Porođenja Blažene Dlevice Marije

Za sve niže navedene crkve i kapelicu, podaci su uzeti iz knjige „Splitsko-makarska nadbiskupija, župe i ustanove“ od Mile Vidovića, Split, 2004., a Miljenko Vrkić tekst slobodno navodi, kao i poneki komentar.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra! Crkve koje su zaštićene, opis dobra je  kopiran s interneta – Ministarstva kulture.

 

8.9. Tugare, Mala Gospa, {Župna crkva Porođenje (Rođenja) Blažene Djevice Marije}

Godine 1625. spominju se tugarske crkve „Gospa, i sv. Katarina i sv. Margarita“. Današnja crkva Porođenje BDM počela se graditi na mjestu stare crkve iza 1730. (Kao predavač 4. ožujka 2017. u crkvi Porođenje BDM na Tugaima, za slavljenja Dana Tugara, doc.dr.sc. Radoslav Bužančić ekskluzivno je objavio, temeljem iskopa i istraživanja u samoj crkvi, nađeni su ostaci stare crkvice spominjane 1625. godine). Naime, na pročelju crkve, na reljefu ispisano bosančicom: „Anton Kadčić arkibiskup splicki. Na 1739. Ova se crikva ogradi po naredbi…“. Ovdje valja upozoriti da se u mnogim zapisima može pročitati da je ova crkva sagrađena 1732. godine, nejasnim uvidom na gore citiran natpis na reljefu ispisan bosančicom. Za vizitacije 1748. još nije bila pokrivena. Za župnika don Jure Kapitanića crkva je završena 1753. a posvetio je 23. svibnja 1754. nadbiskup Pacifik Bizze.

Uz glavni oltar, iza kojega je sakristija, sa sjeverne strane kapela je s pobočnim oltarom Duha Svetoga, a na južnoj strani kapela s pobočnim oltarom sv. Jeronima. Nad ovom južnom kapelom u drugoj polovici XIX. stoljeća podignut je 15 metara visok zvonik. Nadbiskup Dinarić 1760. godine naredio je da se crkva ožbuka i pod poploča. Za župnika don Bože Ćubelića 1997.-1999. crkva je temeljito obnovljena.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Župna crkva Tugara Gospe od porođenja izgrađena je u 16. st. i dograđena u 18. st. Građena je većim kamenim blokovima kao jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom. Portal na glavnom pročelju je rustične profilacije, a nad njim je rozeta sa tri ljudska lika pod kojom je natpis bosančicom sa rustičnim likom sveca – pape. Unutrašnjost crkve je presvedena gotičkim lomljenim svodom sa poprečnim pojasnicama, a zidovi su raščlanjeni plitkim lezenama. Dnom svoda teče kameni napust jednostavne profilacije. Na sjevernoj strani crkve je dograđena mala kapela, dok je na južnoj podignut rustični zvonik kvadratičnog tlocrta.

 

Izuzevši gore navedenu župnu crkvu, sve NIŽE NAVEDENE CRKVE I KAPELICA u Tugarima poredane su slijedom nadnevka njihova slavljenja tijekom godine!

 

17.1. Naklice, sv. Ante Opat (sv. Antun pustinjak),

13.6. Naklice, sv. Ante Padovanski

         Crkva sv. Ante, pustinjaka, Opata, u kojoj se slavi i sv. Ante Padovanski sagrađena je u II. polovici VII. stoljeća. Spominje se u Supetarskom kartularu  (1080. godine) kao i 1711. u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija.

Obnovljena je 1994. godine za župnikovanja don Ante Antunovića. Crkva je za župnika don Bože Ćubelića izvana obnovljena 2002. a iznutra 2003. godine, kada je pronađeno više dokaza o njenoj starosti.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Crkva sv. Antuna Opata u poljičkom selu Naklice može se datirati u 15. st. Po tradiciji je posvećena sv. Mariji. Pravilno orijentirana jednobrodna crkva pravokutnog tlocrta bez istaknute apside zidana je masivnim kamenim kvaderima i pokrivena dvostrešnim krovom od kamenih ploča. Jednostavno oblikovano glavno pročelje nadvisuje zvonik na preslicu sa zidanim lukom koji je pokriven krovićem od kamenih ploča. Ulazna su vrata flankirana malim kvadratičnim prozorima. Crkva je presvedena bačvastim svodom, a svetište je smješteno u plitkoj apsidi u debljini istočnog zida. Na kamenim konzolama uz pročelni zid podignuto je pjevalište.

Više o crkvi sv. Ante na Naklicama pogledajte na: Crkva sv.Ante, Naklice

 

5.7. Semejin (Gajine), sv. Jure (Sv. Ćiril i Metod)

Crkva sv. Jurja u Semejinu (Gajine) prvi put se spominje 1625. godine. Ne zna se kada je sagrađena. Pretpostavka je, da je sagrađena u XV. stoljeću (prije turske okupacije). Na taj zaključak ukazuje nekropola srednjovjekovnih stećaka uz nju nađenih.

Obnovljena je i nadograđena 1894., a ponovno je obnovljena 2001. za župnika don Bože Ćubelića.

 

16.7. Račnik, Gospa Karmelska (Gospe od Karmela)

Današnja je crkva sagrađena u XIX. stoljeću na mjestu stare koja se prvi put spominje 1711. godine. Don Jozo Marendić koji je u Župi Tugare župnikovao od 1966.-1989. obnovio je ovu crkvu. Obnovio je 2002. i župnik don Božo Ćubelić.

 

22.7. Zastinje, sv. Mare (sv. Marija Magdalena, sv. Margareta)

Crkva sv. Mare spada među tri najstarije crkve u župi. Prvi put se spominje 1625. godine. Vapila je za obnovom. Srušena je, i na njezinom mjestu sagrađena je nova 1939., kako piše u crkvici na ploči uz ime ondašnjeg župnika don Duje Klarića, i imena mještana – graditelja. Temelji su, međutim bili slabi, te se crkvica još jednom ruši za župnikovanja don Ante Antunovića i 1990. iz istog kamena iznova podiže.

 

16.8. Ume, Podume, sv. Roko

Crkva sv. Roka na Umima sagrađena je u drugoj polovici XVII. st. Prvi put se spominje 1711. godine. 2003. godine počela se obnavljati pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Svi stanovnici Uma preselili su se u novosagrađene kuće u Podumima. Da zadovolje svoje vjerske potrebe i običaje, sagradiše novu crkvu.

Crkva sv. Roka u Podumima sagrađena je 1967. godine.

PJESMA SVETOM ROKU

Sveti Roko pričestiti, na rođenju plemeniti, na prsima s live slike noseć križe i prilike.

Kužne ličiš putujući rane ljute dotičući. To Ti biše ozgar dato da ozdravljaš čudnovato.

Sveti Roko priblaženi, u ljubavi ražeženi. Ko Te moli pomozi ga, ko ne moli pomiluj ga.

Ti znaš dobro, sveti Roko, koliko je zlo žestoko, pa od kuge, glada, rata, očuvaj nam svakog brata.

Zaštiti nam naša stada i od kužnog brani jada. Sve nam trude blagoslovi i Bogu se za nas moli.

Neka nam se On smiluje kada Tvoje molbe čuje neka svima grijehe prosti u vrimenu i vječnosti. Amen.

 

4.10. Čažin Dolac, sv. Frane Asiški

„Splitsko-makarska nadbiskupija, župe i ustanove“ na stranici 449 i 453 navodi:

Crkva sv. Frane sagrađena je 1863. godine (uklesan natpis) na mjestu stare crkve koju u vizitaciji 1748. godine spominje nadbiskup Bizze.

Nadbiskup Cupilli u vizitaciji 11. svibnja 1711. godine u Tugarima navodi 7 crkava, ne spominjući crkvu sv. Frane u Čažinu Docu.

Godine 1495. u Tugarima se spominje župa pod nazivom svete Katarine…, a 1625. župa se navodi pod imenom Čažin Dolac. Možebitni zaključak: od Biskupije župom proglašen Čažin Dolac kao najbliži crkvi na Tugarima?

Crkva sagrađena 1863. godine temeljito je obnovljena za župnikovanja don Ante Antunovića (1989.-1997.), kada je napravljen novi krov i kor.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Crkvica sv. Frane smještena je u tugarskom zaseoku Čažin Dolac. Jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom presvedena je prelomljenim svodom. Građena je masivnim četvrtastim kamenom u pravilnim redovima i pokrivena dvostrešnim krovom s pokrovom od ravnog crijepa. Jednostavno komponirano pročelje s kamenom preslicom za zvona ima natpis o gradnji crkve 1862. g. Na začelju apside je reljef s golgotskim križem i godina 1757. kada je sagrađena ranija crkva.
(Miljenko Vrkić navodi dvojbe: „Splitsko-makarska nadbiskupija, župe  i ustanove”, te Ministarstvo kulture, s intarneta – o istome – različiti navodi: natpis o gradnji crkve 1863. – 1862. ; Staru crkvu u vizitaciji 1748. godine spominje nadbiskup Bizze – … i godina 1757. kada je sagrađena ranija crkva?)

 

25.11. Osič, sv. Kate (Katarina Aleksandrijska)

Crkva sv. Kate prvi put se spominje 1397. godine. Bila je župna crkva prema navodima iz 1495. godine (znatno prije nego je završena 1753. a posvećena 1754. godine današnja župna crkva Porođenje BDM na Tugarima). Još se crkva sv. Kate spominje i 1625. godine. Crkva je temeljito obnovljena 1983. godine za župnikovanja don Joze Marendića.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Crkva sv. Kate smještena je na istaknutom položaju u srednjim Poljicima i njoj gravitiraju sjeverni tugarski zaseoci. Prvi se put spominje u 14. st. Jednobrodna je građevina s izduženom pravokutnom apsidom i bočnom kapelom na sjevernoj strani. Zidana je lomljenim kamenom u obilnom vezivu, a presvedena je prelomljenim svodom i pokrivena dvostrešnim krovom od kamenih ploča. Sa strana glavnih vrata su dva manja kamena otvora, a vrh pročelja je barokna preslica s tri otvora za zvona. U unutrašnjosti su sačuvana dva drvena oslikana predoltarnika iz 17. st., a na glavnom oltaru je drvena pala slikara Mateja Otonija.

 

6.12. Dočine, sv. Nikola putnik

Kapelica sv. Nikole, putnika, sagrađena je 1930. godine na Dočinama na raskrižju glavne ceste s cestom prema župnoj crkvi. Stara kapelica koja je srušena nakon izgradnje ove nove, nalazila se 120-130 metara daleko od ove, uz cestu, s lijeve strane prema župnoj crkvi, a na raskrižju toga puta prema crkvi i putova koji vode desno ka župnoj kući i lijevo prema kućama obitelji Bulića, Filinića i Petričevića.

 

8.12. Truša, Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije

Crkva Bezgrešnog Začeća BDM sagrađena je 1599. godine, a u izvješću vizitacije 1711. godine spominje je nadbiskup Cupilli. Interesantno je da nadbiskup Cupilli za ovu crkvu kaže da je posvećena, što još navodi samo za župnu Gospinu crkvu.

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Crkva Gospe od Bezgrešnog začeća u zaseoku Truša jednostavna je kamena građevina pravokutnog oblika, građena kamenim tesancima pokrivena kamenim pločama, crkva završava ravnim zidom, bez apside. Duga je 8,80 a široka 5,50 metara. Crkvica je pravilno orijentirana , stiješnjena među kućama, tek sa južne strane ima popločanu plokatu. Na glavnom pročelju iznad jednostavnih jednostranih vrata zid je raščlanjen uskim prozorom uokvirenim masivnim kamenim tesancima. Iznad otvora diže se jednostavna jednolučna preslica sa zvonom. Uska pravokutna građevina nadsvođena je prelomljenim gotičkim svodom. Prvi puta spominje se u vizitaciji nadbiskupa Stjepana Cupillija 11. svibnja 1711. godine koji kaže da je već posvećena i uredna. Briga bratima i puka o crkvi potvrđuje se i u vizitaciji nadbiskupa Antuna Kačića iz 1745. godine kada se piše da je crkva nađena u dobrom stanju, te nema primjedbe za nabavu inventara ili kakav popravak. Do danas, mještani za crkvu skrbe i održavaju je u najboljoj mogućoj mjeri. Iako se spominje 1711. godine, građena je ranije ( u izvorima se spominje 1599. godina kao godina gradnje) na što ukazuje i način svođenja crkve i upotreba masivnih kamenih blokova za njenu izgradnju. Cjelina očuvanog izvornog inventara (s posebnim naglaskom na jedini očuvani izvorni oslik na pjevalištu), očuvanost crkve i bratimske kuće, te njihova prostorna dispozicija čine ovaj sklop vrijednim spomenikom identiteta i kulture Poljica.

 

Crkve, na rubu Tugarske župe, po uobičajenoj granici (granica, redovito „ide“ po najvišoj crti brijega, brda ili planine, a voda, kada padaju kiše slijeva se lijevo ili desno od zamišljene granice. Crkve koje su obično sagrađene na vrhovima, pripadaju onome mjestu kuda se voda oko, i s njih slijeva) pripadale bi našoj župi:

  • 5.8. Stomorica (Duće), Gospe od Sniga (Gospa Snježna)

Više: Vidi 1080. Prvi spomen Naklica u Sumpetarskom kartularu (Registar samostana sv. Petra u Selu): „…Pogodba između vlastelina Petra i Nakličanina izvršena je pred crkvom sv. Marije u Naklicama u nazočnosti po imenu naznačenih plemića te svih stanovnika Naklica…“

  • 13.8. (21.1.) Sukmajsin (Jesenice), Sv. Maksim
  • 30.11. Na Obliku, Sv. Andrija (granica Jesenica i Tugara)

 

Tugarski svećenici:

Svećenici (župnici) u našoj Župi Tugare:

Po tabeli što ju je sačinio prof. don Slavko Kovačić za Poljica III, 1978. str. 111.

  • 1829. – 1833. =  don Anton Vulić  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (4)
  • 1835. – 1860. =  don Luka Vuković iz Gata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (25)
  • 1860. – 1873. =  don Pave Antićević  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (13)
  • 1873. – 1885. =  don Mate Čović iz Gata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (12)
  • 1885. – 1897. =  don Miho Tomasović iz Kučića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (12)
  • 1897. – 1920. =  don Ivan Matešan iz Srinjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (3)
  • 1921. – 1925. = don Bože Juginović iz Dubrove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (4)
  • 1925. – 1927. =  don Miho Dubravčić iz Kaštel Sućurca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (2)
  • 1927. – 1927. =  don Mate Jelić iz Vranjica (posluživa iz Srinjina 17.VI.-31.X.1927.) (0)
  • 1927. – 1956. =  don Duje Klarić iz Jesenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .??? (29)
  • 1956. – 1957. =  don Ivan Vrdoljak iz Grabovca kod Imotskog (posluživa iz Srinjina) (1)
  • 1957. – 1966. =  don Ante Gojo iz Kamena kod Splita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .???(9)
  • 1966. – 1989. =  don Jozo Marendić iz Splita (Muć Gornji)  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  (23)
  • 1989. – 1997. =  don Ante Antunović iz Otrić – Seoca kod Slivna (Neretva) . . . . . . . . (8)
  • 1997. – 2013. =  don Bože Ćubelić iz Dobranja kod Imotskog  . . . . . . . . . . . . . . . . . . (16)
  • 2013. – 2014. =  don Mladen Ivišić iz Košuta kod Trilja  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1)
  • 2014. – sada =  don Marinko Jurišin iz Vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ( )

     Miljenko Vrkić iz knjige umrlih, od 1949. :  

  • ??. ??.1927. – 17. 2. 1958.  Don Duje Klarić           (29 god.)
  • 17. 02.1958. – 22. 7. 1966.  Don Ante Gojo            (8 god. 5 mj.)
  • 22. 7. 1966. – 12. 2. 1989.  Don Jozo Marendić     (22 god. 7 mj.)
  • 12.02.1989. – 19. 8. 1997.  Don Ante Antunović   (8 god. 6 mj.)
  • 19. 8.1997. –  20. 8. 2013.   Don Bože Ćubelić        (16 god. 0 mj.)
  • 20. 8. 2013. – 18. 8. 2014.  Don Mladen Ivišić        (1 god. 0 mj.)
  •  18.8. 2014. –                         Don Marinko Jurišin

Tugare, 30. lipnja 2012. don Božo Ćubelić zatvara XIX. smotru poljičkih crkvenih zborova i pučkih pivača, te poziva na druženje i domjenak.

Don Božo Ćubelić 3. siječnja 2010. g.                                                          Don Mladen Ivišić, u Crkvi sv.                                                                                                                                         Ante na Naklicama 28.9.2013.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tugare, 24. lipnja 2017. Don Marinko Jurišin zahvala, i odjava XXIV. Smotre poljičkih crkvenih zborova i pučkih pivača, poziv na druženje uz domjenak.

Godine 2009. od Truša do crkve Svete Marije ili Gospe na Stomorici, Gospe od Sniga ili Gospe Snježne napravljen je novi, put za invalide. Od Crkve Porođenje BDM na Tugarima, uz cestu do Truša i dalje uz put za invalide, sve do Gospe na Stomorici postavljeni su 2010. godine kameni križevi na postajama Križnoga puta. Od tada, svake godine na Cvjetnicu, u ophodu se molio Put križa. Od 2018. moli se u petak, uoči (užežin) Cvjetnice.

Crkva Svete Marije ili Gospe na Stomorici spominje se 1080. u Supetarskom kartularu. 1944. granatama je razorena, a već 1945./1946. mještani Duća su je obnovili.

Blagoslov nove crkve bio je 4. kolovoza 1946. godine. Događaj koji se dogodio najbolje da pročitate u produžetku:

4.8.1946. Čudo Božje, snig na Stomarici

Don Ante Škioalj: SVJEDOČANSTVA o čudesnoj pojavi snijega nad crkvom Gospe Sniježne na Stomarici u Dućama, zapisao je u knjizi tiskanoj 1999. a materijale sakupio „O pedesetoj godišnjici toga događaja Duće, 1996.“

O crkvi Gospe Sniježne na Stomarici (na str. 9) piše: „Prvi spomen u povijesnim dokumentima o ovoj crkvi nalazimo u Povelji Petra Gumajeva iz XI. stoljeća.

Povjesničari, arheolozi i arhitekti, kao što je bio Ejnar Dyggwe, stavljaju njezin postanak u IX. stoljeće…“

Crkvica je srušena (str. 14): „To se dogodilo 16. rujna 1944. godine, …“

Blagoslov nove crkve (koju su Dućani sagradili kroz 1945/46) i čudo snijega (str. 18 i 19): „Datum toga Obreda bio je određen za 4. kolovoza 1946. a to je prvi od tri dana, kojima Dućani od pamtivijeka slave Blagdan Gospe Sniježne, koji kalendarski spada na 5. kolovoza – i zato se događa, da neki, kad govore o tim događajima, ne razlikuju  dotične datume.

Te godine, 1946., toga dana – 4. kolovoza – bila je Nedjelja. … – bilo je 500 do 600 prisutnih vjernika, a kako je on morao ući u crkvu i mnogi su tek tada dolazili – kako on kaže (don Ante Vojnović, opaska M.V.) – „moglo ih je biti i do jednu tisuću…“…

Blagoslov je crkve započeo u 9 sat i 20 ninuta i …

I tada:

  • TOČNO U TRENUTKU KAD JE ZAVRŠIO BLAGOSLOV CRKVE I KAD SU SE SVEĆENICI S PJEVAČIMA I ONO MALO NARODA ŠTO JE MOGLO STATI U CRKVU SMJESTILI OKO OLTARA ZA POČETAK SVETE MISE
  • IZ POTPUNO VEDRA NEBA I U NAJVEĆOJ TIŠINI BEZ DAHA VJETRA PRED SAMO PODNE KAD VLADA NAJŽEŠĆA VRUĆINA ŽARKOG LJETNOG DANA
  • PRED OČIMA NEKOLIKO STOTINA PRISUTNIH KOJI SU MORALI OSTATI VANI CRKVE I KOJI SU SVI BEZ RAZLIKE MOGLI TAJ PRIZOR GLEDATI
  • IZNAD SAME CRKVE I NJEZINOG KROVA
  • POJAVIO SE JE OBLAK PRAVE SNIJEŽNE MEĆAVE IZ KOJEGA SU SNIJEŽNE PAHULJICE LETJELE PREMA KROVU CEKVE I NA NJEMU NESTAJALE A POJEDINE SU PADALE NAOKOLO PO PRISUTNIM VJERNICIMA NA LICA RUKE I ODJEĆU TE SE ISTOG ČASA PRETVARALE U KAPLJICE VODE
  • VJERNICI KOJI SU MORALI OSTATI VANI CRKVE I TAJ PRIZOR OD POČETKA VIDJELI SPONTANO SU POVIKALI: „SNIJEG! SNIJEG…!“
  • TA ČUDESNA POJAVA SNIJEGA TRAJALA JE OKO PETNAEST MINUTA.

Svjedočanstva (str. 23-33 navode se pismene izjave svjedoka): „Ovih 76 izjava o Čudu Snijega na Stomarici dano je i upisano u Župsku kroniku u župskom uredu Duće neposredno poslije župnikovog Izvještaja u vremenu od 16. kolovoza 1946. do 2. rujna 1946. ….“

Naknadne izjave svjedočanstva (str.78-85,te…„naročita važnost izjave Dr. Nevenke Brničević“ na str.88-89) Autor navodi prijepis 15 naknadnih izjava (prikupljenih 1992.-1994.) od kojih je izjave dalo 7 Nakličana: Pavešković Jakov, Jakovčević (Jakovčić, opaska M.V.) Kate pok. Ante rođ. Pivčević, Pirić Marija, Pivčević Milka, Tijardović Nikola, Tijardović Zorka i Dr. Nevenka Brničević.

14. siječnja 2013. u priči s Marijom Pirić, još svježe zabilježio je Miljenko Vrkić njezino sjećanje: „Ne mogu to nikad zaudobit, prid Bogon, i na času smrti to bi potvrdila. I sad vidin, kako san gledala momka šta je na crkvi slavija. Snig pada prema njemu, a ja, oću li vidit da je koja pahuljica pala njemu na glavu. Sve šta padaju prema njemu, nestanu odma iznad njegove glave. Snig pada, a nanj, niti jedna pahuljuica. Čudo je to Božje“

 

U Župi Tugare djeluju (pjevaju) četiri (4) zbora:

  • Mješoviti crkveni zbor osnovan za župnikovanja don Ante Antunovića 1989.-1997., voditelj Frane Novaković, zbor je zatim vodila Marija Novaković, a od 2014. zbor vodi Tonći Šipić – Sokol. U zboru pjeva 20 članova.

Mješoviti zbor Župe Tugare.

  • Dječji crkveni zbor osnovala 1999. i vodila ga Slađana Javorčić. Vođenje je 2013. god. preuzela Petra Jurišić. Dječji zbor ima 56-ero djece.

  • Pučki pivači Tugare, naraštajima pjevaju, voditelji se izmjenjuju, pivači se mijenjaju… od 2016. vodi ih Frane Novaković.
  • Zbor mladih, VIS „Lux“, 2010. osnovan, i od tada ga vodi Ivana Mekinić.

 

Svetište Gospe Lurdske na Tugarima

Za župnikovanje don Bože Ćubelića, na Tugarima su, ujesen 2010. god. započeli radovi na Svetištu.

22. svibnja 2011. slavi se otvaranje Svetišta.

Žive Jaslice prvi put su održane 6. siječnja 2012.

20. svibnja slavi se I. godišnjica otvaranja Svetišta.

Žive Jaslice održavaju se 30. prosinca 2012., a potom narednih godina između Božića i Nove Godine.

 

Niz slijedećih fotografija svjedoči dio aktivnosti i iznimnih događanja.

 










 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



 

Crkva Sv. Ante – Naklice

17.1. Naklice, Sv. Ante Opat (sv. Antun pustinjak),

13. 6. Naklice, Sv. Ante Padovanski

Na Naklicama je sagrađena crkva sv. Antuna Opata u drugoj polovici VII. stoljeća!

(slijedeći podaci prepisani su iz „Prijavnica za financiranje programa javnih potreba u kulturi RH za 2004. godinu“, koja je u Zagreb poslana preporučeno 15. 9. 2003. godine):

Nadležan: Konzervatorski odjel – Split

Pravni status zaštite: RST – 1117

Sažeti opis spomenika: Crkva sv. Ante u Naklicama je ranosrednjo-vjekovna građevina iz druge pol. 7. st. (istakao M. Vrkić) pripada rijetkom građ. slogu bez apside, sa gljivastim svodom. Južna vrata crkve zazidana su u 12. st.

Podaci o stanju spomenika: Crkva je u konstruktivnom smislu dobra, ali je oštećena brojnim pregradnjama i akcijama. Završena je dokumentacija, obnovljen krov i izvršena istraživanja unutar crkve.

Mišljenje nadležnog konzervatorskog odjela: Crkvica sv. Ante je izuzetno važan spomenik ranog srednjeg vijeka, povezan izravno na osnutak crkvene hijerarhije nakon pada Salone.

         Crkvica je također spomenuta u Supetarskom kartularu.

         Neophodno je nastaviti istraživanja i provesti konzervaciju unutrašnjosti.

U potpisu: Don Božo Ćubelić, župnik

                          Mr. sci Radoslav Bužančić

         Crkva sv. Ante pustinjaka, Opata, u kojoj se slavi i sv. Ante Padovanski sagrađena je u II. polovici VII. stoljeća, spominje se u Supetarskom kartularu  (1080. godine) kao i 1711. u izvješću vizitacije nadbiskupa Cupillija.

Obnovljena je 1994. godine za župnikovanja don Ante Antunovića. Skinut je stari oltar koji je u donjem dijelu bio od istočnoga zida odmaknut 60-70 centimetara, a na tome od zida odmaknutom drvenom oltaru naslonjen je uza istočni zid 2,5-3 metra visok oltar u kojemu se u sredini nalazio kip sv. Ante Padovanskog. Okolo oltara a kroz prostor između zida i oltara („tunel“) vjernici su moleći lizli na koljenima, najmanje 3 kruga. Da svećenik bude okrenut prema vjernicima od zida je znatno odmaknut, napravljen novi oltar.

Crkva je za župnika don Bože Ćubelića izvana obnovljena 2002. a iznutra 2003. godine, kada je pronađeno više dokaza o njenoj starosti. Zidovi crkve bili su ravnomjerno ožbukani, bačvasti svod potkovičastog presjeka obojen bojom nebeskog plavetnila s „posutim“ žutim zvijezdama koje su odavale noćni ugođaj vedrine. Skinuta je žbuka, i „otvorilo“ se:

  • Krov je gljivastog oblika! Početak krova, prema vani izmaknut je 10-tak centimetara od unutarnjeg ruba zida.
  • Pri vrhu, a blizu kraja istočne strane sjevernoga zida, oko 1,5-2 m² ostavljena je da se vidi stara, izvorna žbuka.
  • U uglovima gdje se spaja istočni sa sjevernim, i s južnim zidom, pronađene su niske klupice.
  • S vanjske strane južnoga zida crkvice vide se zazidana vrata. Otklonom žbuke s unutrašnje strane, uočeno je da su vrata zazidana samo do polovice debljine nosivoga zida. Na ožbukanom dijelu zazidanih vrata sačuvan je crvenom bojom oslikan križ unutar kruga.
  • Na južnom zidu, iznutra, između ruba zazidanih vrata i prozora crkve, u kockastom udubljenju do polovice debljine zida, „ukazalo“ se konusno plitko udubljenje u kamenu koje završava otvorom Ø oko 4 cm (oblik plitkoga lijevka). dlagalište iskorištenoga svetog ulja.

Crkva sv. Antuna Opata zaštićena je kao spomenik kulture, kat. čest. zgr. 391 (zk. ul. 409), k. o. Tugare, Rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu broj: 17/7-83 od 9. prosinca 1983. godine i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu pod registarskim brojem 1117, ima svojstvo kulturnog dobra.

 

U niže navedenome Rješenju Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb, 27. svibnja 2014.

Klasa:UP/I-612-08/14-06/0131,

Urbroj: 532-04-01-03-02/3-14-1

između ostaloga još je zapisano na slijedećem presliku:

Na internetu Ministarstva kulture: “Crkva sv. Antuna Opata u poljičkom selu Naklice može se datirati u 15. st….” Ovaj internetski zapis postavljen je prije 23. travnja 2014. godina kada je Stručno povjerenstvo utvrđivalo svojstva kulturnog dobra nakon obnove 2003. godine (gore nabrojeno).

Zaštićeno nepokretno kulturno dobro

Opis dobra

Crkva sv. Antuna Opata u poljičkom selu Naklice može se datirati u 15. st. Po tradiciji je posvećena sv. Mariji. Pravilno orijentirana jednobrodna crkva pravokutnog tlocrta bez istaknute apside zidana je masivnim kamenim kvaderima i pokrivena dvostrešnim krovom od kamenih ploča. Jednostavno oblikovano glavno pročelje nadvisuje zvonik na preslicu sa zidanim lukom koji je pokriven krovićem od kamenih ploča. Ulazna su vrata flankirana malim kvadratičnim prozorima. Crkva je presvedena bačvastim svodom, a svetište je smješteno u plitkoj apsidi u debljini istočnog zida. Na kamenim konzolama uz pročelni zid podignuto je pjevalište.

 

Svete mise slušale su se na Tugarima, i u Omišu (najčešće u Fratara).

Don Ante Gojo od 1958. uvodi sv. mise na Naklicama – ujutro, druge nedjelje u mjesecu. Don Jozo Marendić umjesto ujutro, slavi sv. mise poslije podne (informacija Joze Čorića).

?- ?. 1991.? sv. misa svake je nedjelje na Naklicama Provjeriti kada je biskup odobrio slavljenje sv. Mise svake nedjelje na Naklicama, koje je vodio don Ante Antunović.

28.8.1896. Grom ubio Antu Velića sina Jure (18 godina) i Matu Apića sina Ante (19 godina). Oni su u crkvi sv. Ante zvonili na neveru. S njima je bio i Duje (brat usmrćenoga Ante Velića). Dok su zvonili, grom je pukao u zvonik crkve. Crkva je malo oštećena, njih dvojica su na mjestu ubijeni, dok je Duje bio onesviješten, a ostao živ.

          (podaci uzeti iz „Poljica“ lista poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. g.) 

16.01.1963. Umrla Danica (Ivanica) Almić (mater Milana, Marina i Branka).

Na Sv. Antu (17.1.) poslijepodne napadao silni snig s vijavicon, te je prvi put sprovod obavljen u crkvi Sv. Ante, a za ukopat’, autom su je odveli na Tugare. Inače, te 1963. bili su strašni ledi, zima.

24. i 26.3.2015. U crkvi Sv. Ante obnovljen – pojačan razglas. Stavljena je i „truba“ pod strehu ostave iza crkve. Omogućeno je da svećenik nosi „bubu“ i tako ga se čuje u mrtvačnici kao i molitva kod procesije. Meštar koji je postavljao razglas, s mikrofonom je otišao skoro do groblja – i izvrsno ga se čulo, nije bilo prekida zaradi udaljenosti.

15.11. 2016. Dječji crkveni zbor osnovala je Nikolina Pavešković. U zboru pjeva 15?? djece:

??. ??. 2017. Kupljena je nova klavijatura

 

SPISAK OBITELJI ZA OBAVLJANJE REMETARIJE NA NAKLICAMA

  1. ANTIČEVIĆ DRAGAN
  2. TIJARDOVIĆ IVAN
  3. ANTIČEVIĆ NEDE (Ivica)
  4. PAVEŠKOVIĆ ZORAN
  5. APIĆ MILENA (Jure)
  6. TOKIĆ STIPE
  7. VELIĆ MILENKO
  8. TIJARDOVIĆ NIKŠA
  9. VRKIĆ TOME
  10. JUGINOVIĆ ANTE
  11. TIJARDOVIĆ MARKO
  12. PIVČEVIĆ DRAGAN
  13. PAVEŠKOVIĆ JORDAN
  14. PAVEŠKOVIĆ IVO Jakova
  15. VRKIĆ MILJENKO
  16. VRKIĆ ANTE
  17. PAVEŠKOVIĆ BOŽIDAR
  18. PAVEŠKOVIĆ RADE
  19. MRČELA MARIN
  20. MRČELA ANTE
  21. MRČELA STIPE
  22. VELIĆ ANTE
  23. VELIĆ MIROSLAV
  24. VELIĆ JURE
  25. VELIĆ FILIP
  26. PAVEŠKOVIĆ MATE
  27. ANTIČEVIĆ JAKIŠA
  28. ANTIČEVIĆ MATIJA (Marijo)
  29. JUGINOVIĆ MARE (Milivoj)
  30. PIRIĆ ANTE pok. Ivana
  31. VRKIĆ KATE
  32. ČORIĆ JOSIP (Kažimir)
  33. TIJARDOVIĆ MARIN
  34. JAKOVČIĆ MARIJO
  35. MRČELA ŽELJKO
  36. JAKOVČIĆ MARIN (Ivan)
  37. PIVČEVIĆ VIDA
  38. PIVČEVIĆ DUŠAN
  39. PIVČEVIĆ ANTE pok. Stipe
  40. JURIŠIĆ LJUBICA
  41. ČORIĆ TIHO
  42. PIRIĆ ANTE pok. Duje
  43. ČURIĆ ZDRAVKA (Goran)
  44. PAVEŠKOVIĆ ANDRIJA
  45. MILJAK DENIS
  46. PIVČEVIĆ ANTE Dušana
  47. GORETA PAVE

PREDAJA DUŽNOSTI REMETE OBAVLJA SE SVAKE NEDJELJE IZA SV. MISE, TADA REMETA PREDAJE KLJUČE IDUĆEM REMETI.

OBVEZA REMETE JE UREDNO ODRŽAVANJE CRKVE I POMOĆ PRI OBREDIMA.

MOGUĆA JE ZAMJENA REDOSLIJEDA, DOGOVOROM ZAINTERESIRANIH.

Scroll Up