| Na hiljadu i devet stotina trideset i četvrta godina pa me došla volja zapjevati ako ćeš me narode slušati. Kako znaden tako ću pjevati al vjerujte ništa ne lagati.
Na daleko nek se znade prija u Poljicin kako se razvija selo malo sredina Poljica tute ima svako razni ptica. Evo braćo vama pjesme nove a Naklice to se selo zove.
Na Naklican ko u malom raju zvjezde sjaju a cure pjevaju a mladići sokolovi ptići kad pjevaju koda su slavići. Danom rade a večer pjevaju svako razne šale provađaju.
Nad nama se vidi nebo bijelo a Naklice naše malo selo povisoko uzdignulo čelo pa se bjeli na zelenu gaju kao labud na sinjemu moru.
Naklice je selo ponosito jer u njemu rodi sve pa i žito na Naklican ima vinograda što crvenog vina nama rađa ima braćo svakakvog povrća i svakoga raznoga voća maslin smokav šljiva i višanja a naj više Veliki trišanja koje braćo u ljetu beremo preko cjeloga svijeta šaljemo pa kobiti pobrojiti moga što nam rađa ta naša priroda.
Na Naklican ljepa nam je zgoda ako hoće što seljak da proda jer smo braćo dosta blizu grada a u selu ima i ljepi zgrada. stranica 2. Njizi svakog taj gaj zadivi pa gledaju doli po rivini tute vide zeleni hrastića na hiljade zeleni borića divlji drača vitki jasenčića tute vide i raznoga cvića. A ovaj gaj što se o njem pjeva od istoka Naklica odsjeva dika ga je braćo pogledati uzoru se krozanj prošetati i uhvatit jutarnjega zraka dok sunčana obasjate zraka.
Pa gledaju na sve četri strane od istoka Dinara im bane oko nje se Cetina vijuga što se slije u more do juga. Od sjevera diže se planina to je Mosor od davni davnina ispred njega veliki brigovi a po njima prosuti rastovi. Ispred brijega cesta se pružila tuda idu automobila od velikog ova je prometa kud god hoćeš nigdje ti nesmeta. Od sjeveroistoka se diže zelen brijeg od Mosora niže. Na ovome brežuljku na Gracu kapelica bjeli se u gaju poljičani što su sazidali i ispred nje kneza birali napravljen tut spomenik je svecu Sveton Jurju što jaši na bjelcu zaštitnik je od sviju Poljica pa se njemu mole svi i dica. Na dvadeset i tri četvrtoga narod ide knjemu bosi noga.
Okrenu se tada prema jugu i opaze tu Mošnicu dugu koja se je uz more pružila od Omiša do Žrnovskog vrila na njumen se bjeli kapelica a u njun Marija Djevica a Snježna je ova se nazvala snjeg je bio kad se ukazala. Još opaze ispred našeg sela kako voda protiče vesela. | Pa kada je za proljetni dana tada mene zove moja nana ustani se moj jedini sine sunce ima skoro da osine treba sine rano uraniti ako hoćeš zemlju obraditi pa se neboj neće gladi biti. Više valja uranak nego vas danak.
A kad nam je u polju ljetina i crna se nagne oblačina grmi sjeva gromovi pucaju a težaci u srcu jecaju strepe plaču jer se boje tuče a kad zvono crkve zajauče i mačkule počeše pucati za neveru krutu rastirati pa s moću mačkula i zvona nesta kruta oblačina ona.
Ovo vama opisujem pravo a u selu svatko stoji zdravo. Sada ću vam kazati u selu i pobrojit svu čeljad veselu. Obitelji trijest i pet ima a evo se približila zima pa u ovi trijest i pet kuća ovo pjevam sve od srca vruća. Dvjesto trijest ima nas u selu kad pobroji svu čeljad veselu.
A kada je za ljetne sezone tad građani gleda uhvatiti zgode da obiđu tu našu prirodu pa da mogu pričati narodu pa se šeću uza Lisičinu dokle dođu na našu visinu. A kad dođu na naše visine na oko im prva škola sine pa opaze kapelicu staru u starome stilu sazidanu. Kod kapele svete se ustave pa gledaju po zelenu gaju. stranica 2. Ispred sela potok nam žubori a iz naših polja mu izvori. Odavle se ovi stranci dižu ošetaju na Glavicu križu pa odatle oni razgledaju čini im se kada su u raju pogled šalju tamo put zapada gdje opaze lozni vinograda pa opaze težake gdje rade s motikan i mašklinin sade. Sade oni tut svakakvog roda a najviše što se dobro proda.
Pa kad stranci sve ovo obiđu veseli nam kroza selo iđu a seljani zovu ji u kuće i daju njin još marende vruće pa ih goste i jesti i piti nije važno hoćeli platiti. Veselo nam odu ovi gosti a u selu dost ima starosti koji su prošli i osamdeset godina jerbo im je ugodila klima. Imademo dosta čista zraka a težaci rane prije danka. A imamo braćo i problema jerbo ceste do u selo nema a kroz kratko vrijeme toće biti svima će nam se želja ispuniti. Za u selo cestu napraviti od velike koristi će biti od države pomoć smo dobili od Brdina s radom započeli.
A sada ću ovo ostaviti i svakoga redom pozdraviti najprije ću starčad i starice momke cure i malenu dicu pa pozdravljan i učiteljicu dubrovčanku Radovan Katicu pozdravljan i našega bricu koji šiša i ljude i dicu. Ovu pjesmu jasam sastavio kad u polje nisam ići htio ili kiša ili studen jaka većinu sam pisa kod Badnjaka a i negda do u kasne sate ovu pjesmu spjeva Vrkić Ante. |