Naklice – tumačenje imena
POLJIČKI ZBORNIK, svezak drugi, 1971.
Ante Škobalj: DVA NIZA STAROHRVATSKIH CRKVICA U POLJIČKOM PRIMORJU
Bilješka 22. str. 134 (doslovni prijepis):
„Rački, n. dj. str.130: „Ibidem comparavimus vineam a presbitero sancti Maximi; – str.133: „Emi vineas de Uilcimiro fratre Prede, subtus ecclesia sancti Maximi, quae fuit Arabizo“; – str. 133: „Denique emi de muliere Beneda et ex filiis suis vineam, quae est suptus sancta Maria, quae vocatur Nacle prope mare“. (podcrtao Miljenko Vrkić)
Ovdje je zgodno napomenuti još jedno mišljenje tugarskog župnika Joze Marendića, što ga je dao u spomenutom osvrtu s obzirom na moje tumačenje imena Naklice iz riječi Naklo, dotično Naklon (završetak visoravni, koja se spušta prema dolini rijeke ili polja). Stručnjaci izvode to ime iz riječi „na kal“, dotično „na k’l“. Jozo Marendić, poznavajući taj kraj i hridine, na kojima se to selo nalazi, tvrdi da bi to ime moglo nastati od pogrešnog prepisivanja riječi: „Na klise“, gdje se glas „s“ pretvara u „c“, i dolazi do oblika „Naklice“. Međutim, u starim dokumentima, kao što je taj navedeni, to se selo dotično crkva na Stomarici, koja se upravo nalazi na tim klisurama, to jest „na klise“, ne zove tako, nego jednostavno „Nakle“. Tu pak nema ni blata ni „kala“, da bi mogla nastati iz toga korijena. Položaj je, međutim, takav da se planina „naklanja“ prema koritu rijeke Cetine, te je vjerojatnije, da to ime dolazi iz ovog korijena. Sličan položaj, premda mnogo niži, ali koji se isto tako „naklanja“ prema Buškom blatu, imamo u selu Grabovici kod Livna, a taj se položaj, na kojemu nema ni blata, ni kala, ni izvora, a ni kakvih „klisura“, zove čisto „Naklo“ s uzlaznim naglaskom koji mi je dao povoda za ovakvo tumačenje.“
1074. – 1075.? Kralj Slavac, Kralj Slavić, Petar Svačić, Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov, sve su to nazivi za istu osobu.
Predaja kaže da je pokopan na jugoistočnoj strani crkvice sv. Ante (gdje je 1974. napravljena mrtvačnica) na Naklicama.
Zanimljivo je, da su 1931. godine Tugarski rundari (seoski redari) došli na Naklice, u ovoj gomili kopati zlato, misleći da ga ima, kako je po predaji u njoj pokopan kralj Slavac. Nakličani se protivili, pa je uz fizičke obračune bilo i pucnjave. Slijedeće nedjelje naoružani Nakličani pod barjakom sv. Ante krenuli na misu na Tugare. Tu, u čimatorju s oružjem i kamenjem čekali ih Tugarani. Da se zlo nije dogodilo zaslužne su Nakličke žene na čelu s Anicom (Agnezom) Pivčević udanom Velić koje su u plaču moleći, nagovorile Nakličane da ne idu u crkvu, da se vrate kućama. Tomislav Velić (rođen 1940.) još se sjeća dijela pjesme koju je tom prigodom sklonija Ivan Vrkić – Cvitan:
Podigla se kita od momaka
Pa je sila na podan banaka
To je kita sa sela Naklica
Prid njima je momče Garavica
S njima je i Pivčevića Rade
Koji nema ni brka ni brade
Još je s njima i Mrčela Ante
Šta u crkvi piva KANTE
…???
O toj gomili iza crkve, Stipe Tijardović (2013. za posjete iz Kanade) i mnogi mu naklički vršnjaci pripovijedaju kako se sjećaju da su ka’ dica u njoj kopali rupe oko 80-100 cm i vadili grnčarije (ostatke glinenih posuda, djelove ćupova i tanjura, ručke i slično).
Kralj Slavac spominje se jedino u Supetarskom kartularu 1080. godine. Mnoge su dvojbe o njemu: Da li je uopće bio kralj? Kada je bio? Kada je preminuo, da li je bio hrvatski ili neretvanski vladar? Evo 3 (tri) osvrta:
Wikipedija:
„Kralj Slavac ili Kralj Slavić je prema nekim izvorima (Ivan Lučić) bio hrvatski kralj uzurpator nakon smrti hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je vladao južnim dijelom hrvatskog kraljevstva od 1074.-1075. god. Prema nekim hrvatskim povjesničarima crkva sv. Petra na Priku u Omišu, na desnoj obali rijeke Cetine prvi put se spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. U njoj je kralj Slavac, prema sačuvanom dokumentu, presudio spor oko nekih zemalja.
Istraživanja su pokazala da Slavac nije živio 1074.-1075. Nego kasnije i da je on na prijelazu iz 11. U 12. stoljeće bio vladar hrvatskih Neretljana (Mariani) čiji su vladari nosili naziv rex, judex ili dux, kao Berigoj, Jakov, Rusin i Slavac u 11. st. Godine 1074. Normanski knez Amiko od Giovenazza napao je Hrvatsku i zarobio, ne Slavca, nego Petra Krešimira IV.“
Metapedija:
„Petar Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) je bio poslijednji domaći hrvatski vladar kraljevskog ranga u srednjovjekoj Kraljevini Hrvatskoj krajem 11. stoljeća. Po ženskoj lozi je bio biološki unuk velikoga hrvatskog kralja Petra Krešimira IV, a vladao je Kraljevinom Hrvatskom od 1092. do 1097. godine.“
„…razvija se polemika tijekom koje su razni autori pokušavali na različite načine interpretirati isti povijesni izvor, iznoseći argumente u prilog jednoj i drugoj tezi. Iako je to pitanje ostalo izvan interesa novije hrvatske historiografije, nema jedinstvenog mišljenja o tome je li Slavac bio hrvatski ili neretvanski vladar.“
1080. Prvi spomen Naklica u Supetarskom kartularu (Registar samostana sv. Petra u Selu):
O spomenu Naklica u Supetarskom kartularu, pisano je u mnogim raspravama. Rasprave se odnose na dvojbu slobodnih seljaka (termin „villanus“).
Ante Laušić: Prilog proučavanju staleških razlika i društveno-gospodarskih odnosa u srednjovjekovnim Poljicima, str. 13.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST, RADOVI Vol. 15, Zagreb, 1982. :
b) Slobodni seljaci
Pitanje slobodnih seljaka u PS (Poljičkom statutu, dodao M.V.), nazvanih pučanima, što vjerojatno po značenju odgovara terminu „villanus“ u Supetarskom kartularu s početka XII. st., još je uvijek predmet neriješene rasprave u hrvatskoj historiografiji, koja traje od Račkog do danas. Termin „villanus“ zapisan je i sačuvan baš na teritoriju Poljica, u XI. st., u vrijeme poznatog vlastelina Petra Crnog. Petar i njegova žena Ana daruju (1080. god.) crkvi i samostanu sv. Petra u Selu neke svoje zemlje, među njima i one u Naklicama, koje je Petar Crni dobio pošto je prethodno izbavio nekog Nakličanina Semjana od razbojnika ili gusara za 40 bizantskih zlatnika. Pogodba između vlastelina Petra i Nakličanina izvršena je pred crkvom sv. Marije u Naklicama u nazočnosti po imenu naznačenih plemića te svih stanovnika Naklica i nekih Splićana koji su došli s Petrom Crnim: „Et hec conuentio ac diffinitio Facta fuit ante ecclesiam in Nacle coram his hobilibus… et omnibus eiustem loci uillanis, ac coram testibus aliis, quos a Spalato mecum duxi“26“
(sve što je istaknuto, istakao je Miljenko Vrkić)
1570. U strahu od osvete Turaka iseliše gotovo cijela sela Naklice, Zakučac, Truše, Duće…
Ivan Pivčević u svojoj knjizi Povijest Poljica na str. 45. i 51. piše:
„Mir se taj narušio tek godine 1570., kada sultan navijesti Mlecima rat s namjerom da im otme otok Cipar, pa se i sandžak kliški spremni da navali na Spljet. Doznavši to Janko Marijanović, pohiti u Spljet da obavijesti kneza, koji se sada pripravi na doček. I doista kada su Turci noću 31. ožujka navalili na Spljet, Spljećani ih pomoću Poljičana hrabro odbiše.
Poljičani su skupo platili tu svoju gorljivost jer, ispred osvete turske, morahu ostaviti svoju domovinu ne samo mnogi plemići, nego gotovo i cijela sela Naklice, (istakao M.V.) Zakučac, Truše, Duće, Osič i Čvrčići, kojima su zapovijedali Marijanović, Jelić i Antunović, tako da se je tom zgodom iselilo jedno 350 obitelji, koje su mogle dati do 600 ljudi sposobnih za rat.“, te niže nastavlja kako je mletački senat: „Duklom 6. lipnja dozvolilo im se da se mogu trajno naseliti u Omišu, Spljetu, Braču ili gdje im se bolje svidi, pa im se udijelilo i traženu pripomoć i za pet ih se godina oslobodilo od svih nameta, a poslije toga bit će potpuno izjednačeni, ako plemići sa plemićima, ako pučani sa pučanima, urođenicima onih mjesta, gdje se nastane.“
U međuvremenu, stalnim razmiricama između Turaka i Mletaka, Poljičani nađoše kakav-takav mir potpisavši s Mlecima ugovor (Ivan Pivčević str.51.): „Ugovor je bio sklopljen dne 28. svibnja 1647., i Poljičani se obvezali da nitko od njih, od najmanjega do najvišega, ne će ni u kakvoj zgodi pomagati Turcima, nego da će svi vojevati pod mletačkom zastavom uopće…“
Tulio Erber: Poljička knežija, str. 38:
„… Za Poljica je ovo jadno stanje potrajalo do 1647. (istakao M.V.), do vremena u kojem im je pošlo za rukom na neko vrijeme zbaciti turski jaram uz pomoć Mletaka, koji zbog vlastite nedovoljne snage nisu mogli promijeniti politiku prije tog trenutka.“
Predaja o Đorđuku Stipanu i njegovoj pećini:
Nakličani živjeli na Babljači (ostaci naselja Nacle vidljivi iza gomele). U XVI. stoljeću pred Turcima sakriše se u pećinu, koja je sa sjeverne strane Babljače. Vodio ih Stipan Đorđuk, koji je „mogao raskoračit’ se s Babljače na Komorjak“. Ogradili (napravili vrata, i danas izvrsno očuvana) jedini ulaz u pećinu. Turci nisu mogli k njima, pa su u Lisičini, podno pećine, čekali da izgladne. Đorđuk sjekirom siječe zadnji sir. Polovica sira otkotrlja se na Turke. A oni: „Manimo se ćorava posla, kad nas ovi sirom tuku – nikad neće izgladnjeti“. Turci pokupe šatore i odoše. Tako se Nakličani spasiše.
JAMA: Na Komorjaku, lijevo od puta (sjeverna strana) prilaza groblju, od klupe prema zidu kojim završava produžetak groblja, po nekima – pod samim zidom metar od jugozapadne ćoše, a po drugima – isto, samo oko metar udaljeno od zida, nalazio se otvor jame. Taj otvor (otprilike 1X1 metar) zatrpan je kamenom gromadom, i poslije zemljom – kada se uređivao put ka groblju 1990-tih. Jure Velić, tada načelnik sela, smatrao je da jamu treba zatvoriti?
Dok je bila otvorena, u jamu se svašta bacalo, bez ikakve kontrole. Kad bi se mačka bacila, izašla bi sa sjeverne strane Komorjaka, iznad puta kroz Rasove (put u Zakučac). Postoji dakle otvor, vjerojatno mali, ali se ne zna točno gdje je.
Kad bi se u jamu bacio oveći kamen, nakon udaraca poskakujući, čulo se da pljusne u vodu.
PETRINE: Nakličani s Babljače počeli kuće graditi u Petrinama. Na istoku Petrina kuće Vulića i Velića, ispod Jakovčića (kada se urušila Vulića kuća satrla je tovara Marka Tokića). Po sredini bila dva guvna: sjeverno Velića (i 2012. vidljivo), južno Jakovčića. Na zapadu su kuće imali Beršini (2012. Filipa Velića), do njih Petrine i Novakovići (Mandušina kuća u kojoj su se sastajali i igrali karte).
GUVNO: Nakličani su imali dvanaest (12) guvna (više o radu na guvnu u Običajima: „Od zrna šenice – do brašenice“:
- u Petrinama dva (2), Velića i Jakovčića
- u Ježican tri (3), Almići, Marko (Ante) i Jakov Mrčela
- na Brdu Ante Pirića – Talije (iznad garaže Mrčele)
- Pivčevića (iznad ceste – dvor/prilaz Pivčevićima)
- u Antičevića dva (2) – Gornje Selo, i
- u Paveškovića tri (3) – Gornje Selo (Paveškovića Joze i Andrije – Kusića, Radoslava i Jakova Paveškovića – Todorovi i Mate Novakovića – Božina)
TURANJ: Turnjevi su bili vanka, žlijeba i kamenice uklesano u poli. U trsti se bacao drop, čovjek ga zbija bos, a povremeno, da ga poveže, stavlja se brnistra. Trsti se skinu, drop opaše konopom pašnjakom, na vrh se stave debele daske – pogače, na nji’ kargaturi (dvije debele grede) koje obuhvate lozu i na vrhovima se učvrste klanfama. Na lozi je ovan (oboje užljebljeno kao vijak i matica), te se zavrtanjem ovna (dvije su loze i dva ovna, spojena kargaturima) stiskao drop i cijedilo vino. Takvi’ turnjeva na Naklicama je bilo:
- u Paveškovića
- u Čorića
- u Antičevića dva (2)
- u Mrčela (2) – Ante i Jakova
- u Jakovčića (u dvoru)
- Vrkića i Pivčevića (2012. gdje je kužina Ante i Ive Vrkića – srušio ga Marin Vrkić 1967.
TOĆ: Za mliti masline koristio se toć. Kameno kolo promjera 80-90 cm, širine 30-40 cm, s rupom u sredini (12-15 cm), kroz koju je postavljena greda. Kameno kolo postavljeno je na (u) kamen užljebljen širine kamenog kola. Greda kroz kameno kolo jednim krajem uvučena je u čvrsti zid, dok je drugi – duži kraj na suprotnoj strani, kojega čovjek/dva gura(ju) amo-tamo, tako da se kameno kolo kreće po dužini žlijeba, te svojom težinom drobi masline. Toćeve na Naklicama imali su: – Vrkići, Pivčevići (Ivan-Bikan), Pirić Ante (Talija), Mrčele, Velići, Antičevići i Paveškovići, ukupno sedam (7).
1838. Križ na Glavici! (I. verzija: Marijo Jakovčić) Ivan (Iviša) Jakovičić doveo kod sebe sirotinju iz Srinjina, majku Aničić s dva sina, te im za stanovanje dao kuću u Petrinan. Radili oni kod Iviše, a nove uredbe (zakon) o zemljištu od 1829. – 1840.-tih godina Austrijskog Carstva – Kraljevstvo Dalmacija unio nesporazum i nered između Iviše i sinova Aničića. Ti neredi su bili uzrokom, a što je Ivan istra prašce sa zemlje pod putom, istočno od kuće u Petrinan, zemlju koju su Aničići smatrali svojom, povod je ubojstva Iviše. Tako, Iviša po običaju prolazio na konju preko Glavice. Jedan brat Aničića s meje na Ivišu baci kamenu ploču. Ploča pukla, Iviša pa’ s konja, pa se usta’. Drugi brat iz puške ga ubio. Doživotno osuđeni i u Kapodistariji (Kopar) odležali. Tako se zatrlo kolino Aničića.
Odtad’ se postavio križ na Glavici, i klanja se Gospi na Tugarima.
1838. Križ na Glavici! (II. verzija:Petar Tijardović-Škobaj) Aničići živjeli u Petrinan. Njihovi prašci u Petrinan izgazili vrtak Jakovičića. Koji dan poslije, kad su se braća Aničića vraćali s mise u Omišu, alkom se na vratima najavili, Iviša ih primio, ponudio pićem, a zatim ih sa svojim slugom dobro istukao, premlatio. Kad je, iza toga, Iviša na konju išao obilaziti svoja polja, na Glavici, jedan brat Aničića s meje na Ivišu baci kamenu ploču. Ploča pukla, Iviša pa’ s konja, pa se usta’. Drugi brat iz puške ga ubio. Doživotno osuđeni i u Kapodistariji (Kopar) odležali. Tako se zatrlo kolino Aničića.
Odtad’ se postavio križ na Glavici, i klanja se Gospi na Tugarima.
28.8.1896. Grom ubio Antu Velića sina Jure (18 godina) i Matu Apića sina Ante (19 godina). Oni su u crkvi Sv. Ante zvonili na neveru. S njima je bio i Duje (brat usmrćenoga Ante Velića). Dok su zvonili, grom je pukao u zvonik crkve. Crkva je malo oštećena, njih dvojica su na mjestu ubijeni, dok je Duje bio onesviješten, a ostao živ. (podaci uzeti iz „Poljica“ lista poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. g.)
Lipanj 1910. „U lipnju opalio palac sve vinograde u cijelomu polju (Iz prošlosti Župe Tugare). U jamatvi jedva sve selo skupilo 150 stolitara vina. Najbolje Humljani, a najgore Nakličani.“ (Poljica, list poljičkog dekanata br.12 iz 1987. str. 108.) .
1918. Trišnju (prvu) na Naklice donio Ivan Vrkić (Cvitan) pok. Marka iz Goricie (Gorice) iz Italije. Brzo se nasadila i po Tugarima. Sađena je najprije na rubovima meja. Podneblje (klima) Tugara osobito joj odgovara, te je nazvana trišnja tugarka. Napose je uspješno uzgajana u nakličkom polju. Ovu trešnju još se naziva „Vladina“ (potpora vlade-države), te „Volunjsko oko“ i „Veliki hrušt“ (zaradi njene veličine i iznimnog okusa). Mnoge obitelji ubrale bi 40-50 kvintala, pa i više. Organiziranim otkupom (preko Poljoprivredne zadruge), trešnje su odmah pakirane u gajbe, i hladnjačama izravno otpremane na njemačko tržište.
Pred kraj XX. stoljeća zaradi slaboga uroda (pretpostavljalo se zaradi proizvodnje ferokroma u Dugome Ratu, ili, što su se posjekle mnoge višnje – oprašivači) posječeno je skoro 90% stabala. Odmah na početku XXI. stoljeća, trešnje se ponovno sade, pa i plantažno, koristeći oprašivače.
1944.-1949. Na nadnice u Slavoniju – za priživit
Rat učinija svoje. Glad i neimaština. Obično u grupama, mnogi su Nakličani (i poneka Naklička) odlazili u Slavoniju radit za ‘ranu (na jednom takvom putu, 1944. između Nemile i Vranduka ubijena je Ćirilka Mrčela žena Jakova). Niki su išli i u više navrata (iz susidni’ mista, osobito iz Gornji Poljica, gori su i ostajali). Odilo se vlakon u Vinkovce i okolna mista: Ivankovo, Nuštar, Jarminu… Okopavali su krmsku blitvu, kokoruz, radili na vršidbi šenice. A plaćalo in se u šenici, kokuruzu, važolu… „Plaću“ bi donili u mažan. Isto taku „plaću“ dobijali su i za razmjenu dobara, gori se nosilo suve smokve, bob, rakiju, vino…
7.1.1962. Potres koji se dobro osjetio. Oštetio je Makarsku s okolicom. Potres, jak, bio je i 11. siječnja u 6,10 sati, te manji 21. siječnja u 3,54 sati – sve 1962. godine. Bilo je štete. Tko je imao osigurane kuće od DOZ-a je u listopadu dobio odštetu.
6.5.1962. Hidrocentralu u Zakučcu Tito pustio u pogon, veliki miting u Splitu na rivi
31.10.1966. (Između Bratske i Pivčevića kuće bila taraca, prolazilo se ka’ kroz tunel, dica često tu igrala na franje. S južne strane „tunela“ saliven zid za sjediti) „Probijen“ (uređen) put od sv. Ante do pred Vrkića pojate (do Vrkića turnja).
1967. Garaže na Brdu između dvi ceste sagradili Anđelko (Đele) Vrkić i Miljenko (Mile) Jurišić. Garaže izgrađene na državnom zemljištu.
25.7.1968. – 4.12.1968. Pruga Split – Naklice Prvi put, 25.7.1968. uvedena autobusna linija od Splita do Naklica, a nažalost, i ukinuta 4.12.1968.
1968. Garaže ispod čimatorje na državnom zemljištu sagradiše: najprvi Marinko Pivčević (do svoga vrtla), zatim od puta prema jugoistoku: Duje Pirić, Dušan Apić, Marin Tijardović (Pećo), Petar Tijardović (Škobaj), i Dušan Pivčević.
1972. Vinine! Na ledinan Vinina igralo se na balun (sve vrste) i na balote.
1972. ideja o izgradnji športskog centra.
Do, i u ovoj 1980. godini, sređeni su imovinsko-pravni odnos (prema zakonu SFRJ-a za zemljište korišteno u opće dobro nije se davala naknada. Ipak, nasljednici braće Antičević: Ante, Mije, Mate i Jakova, potpisom su ovjerili darovanje zemlje za Športski centar Vinine, dok je njijovun sestri udanoj u Zakučac, za zemlju koja je njun pripala na Vininan, i za na toj zemlji naknadno sagrađenoj kući, plaćeno neko obeštećenje novcem koje je do 1984. prikupio Pave Antičević).
Do 1988. obavljeni iskopi i uređena (poravnana ili nasipana) zemljišta terena (sve dosadašnje radnje i sva utrošena sredstva prikupljena su od mještana i donacija, jedino – Općina pomogla rad bagera).
Do 1990. dobrovoljnim radom betonirani svi okolni zidovi, tako da su tereni pripravni za asfaltiranje (beton donirala Općina).
2005. asfaltirani tereni (Grad Omiš)!
Do 2012. zastoj! 10.11.2012. slab odaziv na organiziranu radnu akciju.
Ideja, projekt, imovinsko-pravni odnosi, sve, do konca 2012. (kada je ovo zapisano) najveća je, i jedino zasluga Pave Antičevića!
30.11.1975. Cementiralo se Donje selo (velika radna akcija)
30.6.1977. Poslijepodne silna nevera. Gromovi u stupove dalekovoda, uništili po selu žicu struje, popucale sijalice, oštećena mrtvačnica.
10.3.1985. Otvaranje novoga boćališta s dvije staze – na Naklicama.
Boćalište je izgrađeno samodoprinosom i dobrovoljnim radom (najviše samih boćara). Na otvaranju je održan turnir, koji su osvojili boćari „Naklica“ pobijedivši u finalu „Elektrocetinu“ s 13:8. Još su nastupili: „Priko“, „Renko Šperac“ i „Dalmacija“ Dugi Rat, dok ekipa „Nade“ nije došla zaradi lošega vremena.
?- ?. 1991.? Sv. Misa svake nedjelje na Naklicama Biskup odobrio slavljenje sv. Mise svake nedjelje na Naklicama, koje je vodio don Ante Antunović.
30.8.1992. Otvorena pošta u Podumima Otkad je pošte (rujan 1904.?), do konca kolovoza 1992, Nakličani su poštanske pošiljke dobivali iz pošte u Gatima! Od 30. kolovoza 1992. u Podumima – Tugare otvorena je nova pošta, koju je blagoslovio mons. Ante Jurić (župnik u Tugarima don Ante Antunović).
1993. Telefon na Naklicama!
3.8.2001. Noć poljoprivrednika Naklica:
Noć zabave, druženja, zbližavanja, opuštanja… 30-tak dragovoljnih aktivista oba spola nudilo (i pripremalo) spizu s gradela, pivo i vino, kolači (sve mukte). Na improviziranom kominu peka se soparnik. Ispijanje piva, potezanje konopa, izbor Najpoljoprivrednika (proglašen Jozo Čorić) bogata lutrija… Uz harmoniku zabavljao je Mušac. Procjena: zabavilo se oko 500 sudionika, Nakličana i njihovih uzvanika.
2.8.2002. Težačka noć 2002. (II. po redu, naslijeđe Noći Poljoprivrednika)
Uz dobru spizu s gradela, vino i pivo, zabavu je i ove godine uveseljavao Mušac. Klape Tugara i Kostanja, KUD Gata i njihovi gosti iz Vrpolja – Slavonija, Najtežak (Milan Pavešković), lutrija, izložba težačkih alata i oruđa, izbor najboljega plesnog para, ispijanje piva, soparnik pečen na improviziranom kominu, vatromet i TEŽAČKI BEND s izmijenjenim a prilagođenim riječima pjesme „Ribari“ u „Težake“ , Procjena 800-900 sudionika.
16.5.2003. „Skupna nagrada Grada Omiša za 2002. godinu – za ukupne doprinose i izuzetne rezultate kojima se unaprjeđuje kvaliteta življenja u svome mjestu“ za Dan Grada Omiša dodijeljena je Mjesnom odboru Naklica.
1.8.2003. Težačka noć 2003. (III. po redu)
18.2.2004. „ČUDO PRIRODE“ u Naklicama – KOZA OJARILA JANJE
(danas objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji)
NAKLICE – Nit je janje, nit je kozle – takav je bio zaključak Nakličana nakon što je na imanju Jordana Paveškovića u Naklicama kod Omiša trogodišnja koza, pasmine alpinka, uz dvoje posve običnih kozlića, ojarila i jedno koje izgleda kao križanac ovce i koze. Čudni mješanac ima kozju glavu i papke, ali ima i runo s kakvim se okoti janjad, a kao janje se i glasa – vlasnik, naime, tvrdi da kozlić (ili što je već) ne mekeće, nego bleji. Ovaj događaj izazvao je živo zanimanje mještana ovog sela u omiškom zaleđu, a Jordan Pavešković se sa slučajem „čuda prirode“ odlučio obratiti i našoj redakciji.
U pitanju je mutacija gena, rekao je dr. Krunoslav Pintur, veterinar s karlovačkog Veleučilišta i jedan od vodećih stručnjaka za degenerativne procese kod životinja. Dodao je da parenje ovna i koze, odnosno stvaranje potomaka, definitivno nije moguće s obzirom da se radi o dvije sasvim različite vrste.
– Događa se to – rađanje kozlića ili janjeta s više nogu ili s deformiranom glavom. Slučaj o kojemu govorite sasvim sigurno je mutacija gena. Kakva, ne znam, kaže dr. Pintur, iznenađen što je mladunče živo.
U splitskom Veterinarskom zavodu kažu da bi neobičnog kozlića svakako trebalo vidjeti da bi se išta reklo o njegovu neobičnom izgledu.
(kozlić/janje skončao je u loncu, i osladio nepca Jordanu i prijateljima! Dodao M. Vrkić)
6.8.2004. Težačka noć 2004. (IV. po redu)
5.8.2005. Težačka noć 2005. (V. po redu. Kako je 12.5.2006. umro Ivo Pivčević u 52. godini života, 2006. godine Težačka noć nije se organizirala, a ni poslije)
17.9.2005. BK „Naklice“, pobjedom nad BK „Croatia“ Šibenik 14 : 8 i velikom feštom proslavili ulazak u Prvu (I.) hrvatsku boćarsku ligu – Jug!
16.5.2006. BK „Naklice“ dodijeljena medalja za NAJBOLJU ŠPORTSKU UDRUGU GRADA OMIŠA ZA 2005. godinu!
13.9.2007. Grupa Nakličana za komine – u Zagrebu.
Na Eko-etno sajmu Zagrebačkog velesajma bili su 13. i 14. 9. Spavalo se u hotelu u Oroslavlju. 15. 9. kombijem se obišao Trakošćan, te Varaždin, a na povratku se vozilo preko Plješivice, Plitvica i na autocestu u Otočcu (u grupi za komin bili su: Draga i Kažo Čorić, Miranda i Nikša Tijardović, Milena i Jure Velić, Zvjezdana i Miljenko Vrkić, te Filip Velić, dok su se na put znali priključiti Anđelka i Ante Lovrić).
1.6.2008. Početak kontinuiranog održavanja groblja i prilaza groblju
Na raspisanom natječaju, MO Naklica izabrao je za održavanje groblja Dragana Antičevića.
30.8.2008. Fešta sela
Komin, opasan gredama kao kužina, uza zid Pivčevića pojate, a uz kuću u produžetku prema jugu – stolovi. Gradelavalo se, a osobito su dica uživala u čevapima. Do kasni ura igra mure i ćakule.
11.9.2008. Završen slavoluk na prilazu groblju
27.9.2008. Požar u Stranama (Brnistri)
Gorile su cijele strane, od Zakučca, Donjeg guvna, do ispod Rezervara, Njivica ispod i sjeverno od Zvirinjaka, te se požar proširio kroz Sridivicu i poreko Pozirala sve do ispod Svete Kate.
2008. Njivica se počela obrušavati
Početkom 2008. sučelice Studenca urušilo se nekoliko borova, a veći se broj znatno nageja. Zimi 2008./2009. vidljivo se urušilo tlo s borovima, i ne samo sučelice Studenca, već se otvorilo drugo klizište prema Velića kućama i treće klizište (nešto manje) na južnoj strani Njivice – prema Kosi.
20.2.2009.
26.9.2009. Bajkeri na Naklicama
Na Naklicama se sakupilo oko 500 motora te je za sve posjetitelje pripremljena zakuska.
12. mj. 2009. Dodjela Božićno/Novogodišnjih darova.
Darove je primilo 40-tak Nakličke djece.
16.3.2010. Boćalište – napravljena klupa s nadstrešnicom, za igrače obiju momčadi i za suce.
9.7.2011. Cesta kroz Brnistru (kroza Strane) puštena u promet nakon rekonstrukcije, a da bi se rekonstruirala (cca 80% nova je trasa) bila je zatvorena za promet sve od listopada 2010. (10. mjeseci).
9.-12.7.2011. Prvenstvo županije za kadete (do 14. godina) u Splitu:
Stipe Pivčević, Ivan Čorić, Duje Pirić i Marin Juginović plasirali su se za prvenstvo Hrvatske na Rijeci! Zaradi organizacijskih problema (7 dana) nisu putovali?! (više: vidi Sport-Boćanje).
1.8.2011. Intervencija na boćalištu.
Tvrtka koja je tekućim asfaltom (bitumenom) punila ispucanu cestu Žrnovnica – Gata, na isti način je intervenirala na boćalištu, koje je poprilično raspucalo.
25.8.2011. Kup Grada Omiša u boćanju osvojio je BK „Naklice“.
(više: vidi Sport-Boćanje)
9.9.2011. Finale, II. Tradicionalni damski turnir u balotanju – parovi.
(više: vidi Sport-Balote, bračni ili mješoviti parovi)
Kroz kolovoz 2011. – potok: Vodoprivreda uređuje potok od Vodica, do pod Podvornicu.
Svom navedenom dužinom bager gusjeničar je ravnao potok. Bunari su se zasipali, sva stabla pilila i odnosila (što radnici koji su radili, što mještani), veća kamenja „utapala“. Uništena je flora i fauna potoka?
Do 1960-tih godina, potokom, zaobilazeći bunare, na tovarima se gonio gnjoj i intrada. Od Zapotoka moglo se doći do Blatina.
Oko 1962.-3. Zapotokom, gdje se potok prelazilo za u Dubinu (6-7 metara istočno od puta koji iz livade dolazi okomito prema potoku), Dušan Pivčević s još par dice, na desnoj strani potoka otkopali su mlinsko kolo s lopaticama koje je virilo iz zemlje. To upućuje da se tu, ili negdje uzvodno na potoku nalazila mlinica.
12.11.2011. Na Provošu dovršeno uređenje autobusnog stajališta.
Oko 1.11. betonirano je proširenje ceste, a 12. 11. stavljena je metalna ograda s tablom za obavijesti.
5.1.2012. Završeno stavljanje kocki na prilazu groblju, od slavoluka do ulaza (i malo iza) u groblje.
Oko 20.12.2011. na sastanku MO informacija: Na raspisani natječaj Grada Omiša za kockom popločati prilazni put do groblja – najniža ponuda 250.000,00 kuna. Grad nema novca. Odluka MO Naklica: Grad platiti materijal, mještani – rad! Za dan/dva dovezen materijal. Od 27.12.2011. svaki dan (osim Nove godine) radne akcije posipanja puta, čišćenje odlijevnika, uređenje okoliša, probijanja i uređenja novoga puta za automobile do groblja, bager, valjak, mještani, do 2.1.2012.
3.1. prvu kocku (od slavoluka) u 11,06 sati, postavio Ivan Pirić (Perac)! Za 3 (tri) dana završeno postavljanje! Odaziv: 30 – 57 mještana svaki dan.
Ručak se, također, svaki dan spremao za sve.
Veličanstveno zajedništvo! I, ukupni trošak materijala, strojeva i spize, oko 85.000,00 kuna! 7.1. nastavak uređenja groblja i okolice te zidanje sjevernog zida igrališta/puta ka groblju. Zidanje je nastavljeno i akcijom 14. siječnja.
17.1.2012. Izložba fotografija Naklica u prostorijama i u organizaciji MO
118 fotografija koje je snimio Miljenko Vrkić, izradila Silvana Smoljo, 5 njezinih i 3 fotografije Jure Velića. Fotografije su postavljene prema temi. Osobito su zanimljive stare, i usporedne fotografije, snimljene s istoga mjesta u vremenskim razmacima – i do 35 godina.
19.2.2012. Mačkare! Obuklo se 20-tak djece i 10-tak odraslih. Krenulo se od Milana Velića kuće, cestom prema selu, a usput su se pridruživale grupe mačkara, da bi u, i ispred prostorija MO najprije se častili kolačima (što spremiše i darovaše puuuuuno domaćica), a potom se i Krnje zapalio. Sakupilo se podosta i ostaloga puka.
19.3.2012. Boćalište, postavljanja kocaka uz klupu/nadstrešnicu i uzduž jugozapadne strane boćališta.
12.6.2012. Ispiljen čempres u čimatorju sa sjeverne strane crkve sv. Ante (radnici Županijskih cesta).
Čempres je obolio, usa! Tragovi bolesti pojavili su se 3-4 godine ranije. Ispiljene su grane, dok je deblo ostavljeno, iz kojeg bi se tu, na licu mjesta, izradio kip sv. Ante ili Isusovog poprsja. Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu Klasa 61208/1601/3475 Ur broj 532040215/11-16-2 smatra usahnuli čempres neprikladnim za postament nekog spomenika.
Pretpostavlja se da je čempres u svojoj mladosti posadio Stipan Tijardović, oko 1910. godine?
31.10.2012. Obnovljen krov crkve Sv. Ante!
Pod nadzorom konzervatora, krov se obnavljao 15-tak dana. Temeljito je otučena žbuka ispod ploča, a zaštita obavljena s nekoliko novih slojeva.
7.6.2013. Prevrnuli se kamion/pumpa i kamion/mješalica
Put, od sela do kuće Barbare Radić u Livadi trebalo je cimentirati. Kamioni, pumpa i mješalica umjesto kroza Selo, uputili se od Dočina kroz Semejin i Blatine. Danima su padale kiše, pa je kamion/pumpa s prvim desnim kolom skliznuo pod meju na zemlju Ante Pivčevića – Bege u Livadi, koji metar prema selu od odvojka puta za Zapotok. Nasjeo je srednjim dijelom, a zadnja kola su ostala na putu. Uz pomoć su pozvali bager, te su ga izvukli bez posljedica.
Kamion/mješalica puna betona, prevrnula se pod put na Blatinama, na zemlju Ivana Tijardovića (ispod Đeline meje), oko 10 metara prema selu od odvojka puta prema Vodicama i Paprenici. Kako se u mješalici stvrdnuo beton, bubanj mješalice su morali demontirati, u putu je bager iskopao rupu i u nju ubacio bubanj, kojega je bager još zgnječio, zasuo zemljom, i uz put napravio jedno proširenje. Kamion je odvezen bez bubnja.
3.7.2013. Prvo prašenje protiv komaraca Nakon što je naša sumještanka zaražena ubodom vrlo rijetke vrsti komarca (iznimno rijetkom bolešću, na sreću bez posljedica) Zavod za javno zdravstvo izdao je nalog za noćno zaprašivanje Naklica protiv komaraca.
28.9.2013. Prvi pokop da se na Naklicama mrtvac ukapa PRIJE sv. Mise.
Sprovod je vodio don Mladen Ivišić (prvi njegov sprovod nakon dolaska u župu Tugare) na obredu ukopa Joze Vrkića – Hrvatskog književnika. Bilo je otpora svećenika za takvim slijedom ukopa, a pristao je nakon saznanja da pok. Jozo nije želio ničiji govor na svome pogrebu.
Veljača 2014. Pošta Naklice su poštu dobivale iz pošte u Gatima sve dok se nije 1992. godine izgradila pošta u Podumima – Tugare. Pošta se nosila 3 (pa i 4) puta tjedno. Od veljače ove godine – jednom tjedno (srijedom)?! Tako, za BK „Naklice“ i BK „Sv.Ante“ Gradonačelnik Kovačić 27.01. upućuje dopis za savjetovanje o „Edukacija o računovodstvu neprofitnih organizacija“ koje će se održati 31. siječnja i 2. veljače. Dopis primili 5. veljače!
OMIŠ – NAKLICE udaljenost je 1.100 metara – pošta putuje 10 (deset) dana??? Svaki je komentar suvišan!
8. ožujka 2014. izbor „Splitskog cvita“! Đordana Barbarić, predsjednica udruge „MoST“ dobitnica je ovogodišnjeg „Splitskog cvita“ – priznanja, drugu godinu zaredom zaslužnim pripadnicama nježnijeg spola koje daju poseban doprinos kvaliteti života u gradu Splitu, dodjeljuje udruga „Naš kvart“. Nju je stručni žiri odabrao između 15 nominiranih latica, od kojih je svaka imala svoju posebnost.
Naša Naklička, Davorka Velić, jedna je od nominiranih kandidatkinja.
Fotografija preuzeta od Dalmacija News-a
Nominirane kandidatkinje za “Splitski cvit” 2014.:
- Đurđa Brešković – Crveni križ – Mertojak
- prof. Katja Korljan – profesorica II. Gimnazije
- Ljiljana Prebanda – Udruga Sunce
- Herci Ganza Čaljkušić – autorica monografije „Heroine Splitskog Sporta“
- Branka Bezić – Matica Hrvatskih iseljenika
- Barbara Kovačić Domančić – kustos Galerije Meštrović
- Milijana Kovačević – psiholog, rad sa nadarenom djecom
- prof. Hicela Ivon – profesorica na Pedagoškom fakultetu
- Blanka Vlašić – sportašica
- Marija Županović – glavna medicinska sestra KBC Firule
- Zvjezdana Čagalj – „Društvo Naša djeca“ , teta u vrtiću
- Đordana Barbarić – Udruga Most
- Helena Budiša – poduzetnuica, EU ambasadorica ženskog poduzetništva
- prof. Ljerka Šimunković – umirovljena profesorica i osnivačica Katedre za talijanistiku u Splitu
- Davorka Velić prodavačica na splitskom pazaru
23.6.2014. Prvi put Naklice s Omišem povezane autobusnom vezom!
Od danas, autobusni prijevoznik „Dalmatinac“ (koji već 1½ godinu uz „Promet“ povezuje Naklice sa Splitom) uz izravno povezivanje Naklica sa Splitom, uveo je da 12 puta vozi: Split-Naklice-Gata-Omiš (prva linija u 5,45 a zadnja u 21,45), i obratno, 12 puta: Omiš-Gata-Naklice-Split (prvi polazak u 5,15 a zadnji u 22,15 sati). Za bilo koje odredište – cijena karte je 10,00 kuna! Od 1.8. cijena karte je 14,00 kuna.
3./4. 7.2014. Zaprašivanje protiv komaraca – druga godina za redom Nalogom Zavoda za javno zdravstvo (vidi 3.7.2013.) i ove godine na Naklicama je obavljeno noćno zaprašivanje protiv komaraca.
10.7.2014. Praktični prikaz ljetne rezidbe trešanja U Čorića trišnjiku Na vrj Gaja pred 30-tak Nakličana i Tugarana prikaz rezidbe uz obrazloženja obavila je dr.sc Mira Radunić iz Instituta za jadranske kulture – Split.
13. i 14.8.2014. Pere Pivčević s dicom pok. Ive skinuo je krov kuće koja je sučelice crkve Sv. Ante. Krov je bio od kamenih ploča. Poravnat će učelke i staviti ravan krov (neće betonsku ploču. Ova informacija je privatna, ali bitno mijenja vizuru središta Naklica.
17.8. SVAKE GODINE – Naklički mrtvi dan Na spomen umrlima od kuge kojih je 1783. umrlo 15, a 1833. je umrlo 14 osoba. U jednoj godini, najviše je umrlih 1943. (II. svjetski rat) ukupno 22 osobe.
13.10.2014. Asfaltiran Put prema groblju! Od 28. kolovoza ove godine počeo se čistiti put, osobito kameni ostaci zidanja sjeveroistočnog zida igrališta na putu prema groblju. Paralelno s čišćenjem, dovršavao se taj sjeveroistočni zid nekoliko metara od igrališta (da se komotno može asfaltirati igralište). Bager je ukapao put (da se smanje kosine) na sjeverozapadnom ulazu (iza mrtvačnice) na igralište, brijeg 3-5 metara istočno od igrališta, te neposredno ispred platoa pred grobljem. A između ova dva zadnja ukapanja puta – nasuto je 15 troosovinaca tupine na put, a po sredini, ispod velikoga bora koji je sa sjeverne strane puta – visina nasipa čak je 1,5 m (metar i pol).
Asfaltiranje puta počelo se od groblja. Radilo se cijeli dan. MO radnike je častio ručkom (juha, lešo junetina s restanim krumpirom). Prid večer, kad je završen put prema groblju, sanirano je (asfaltirano) ulegnuće na sredini platoa ispred crkve – 15-tak m2. Asfaltiranje je obavila „Cestogradnja d.o.o.“ (Sova) sa 7 svojih djelatnika.
19.12.2014. Završeno postavljanje ograde oko igrališta na putu groblja
Ograda od mate Ø 5 mm a oka 10 cm, postavljena je u cijelosti, ali nije završena.Trebalo je ogradu oko igrališta postaviti da se odigra malonogometni Božićni turnir „4 komina“ 27. prosinca (odgođen zbog kiše za 3.1.2015.).
Još 18. rujna postavljena su 2 rasvjetna stupa. Od 24.10.2014. u nizu radnih akcija ukopan je kabel za rasvjetu od razdjelnika na Boćalištu, postavljani nosači mreže, mreža, zavareno, betonirano oko ograde, stepenice betonirane – mahom su radili mladi!
Nakon 19.12.2014. ostalo je da se postavi i zavari kvadratna cijev po vrhu ograde, naprave vrata, temeljnom i lakom oboji cijela ograda (18.6.-3.7.2015.), postave reflektori za rasvjetu (postavljeni 15.5.2015.)
7.3.2015. Vezivanje čempresa vidi 5.3.2015. Poslijepodne se vezivalo nagnute, burom polegnute čemprese od slavoluka prema groblju. Vezalo se, ispravilo, odnosno – uspravilo više od ¾ svih čempresa. Još su ostala 4, 3 sa sjeverne i 1 s južne strane prilaza groblju, oni koji su najbliži slavoluku. Potrošeno je 180 metara konopa.
14.3.2015. Rijedak događaj (kojega se nitko ne sjeća, da se ikada dogodilo da je istoga dana pokopano dvoje Nakličana): Marija Pavešković ud. Tonća i Milka Pirić ud. Miljenka umrle su isti dan 13. 3. 2015. i pokopane na Naklicama istoga dana 14. ožujka (subota) 2015. godine Marija u 14,00 a Milka u 16,00 sati.
15.8.2015. Požar na Komorjaku. Za nevere, grom izazvao požar iza Duge gomele na Komorjaku. Požar je uz vatrogasce – gasio i kanader.
8.9.2015. Doček viceprvaka svijeta – boćara Ivana Čorića Više: vidi sport-Boćanje
28.9.2015. Požar na Komorjaku – iza groblja. Iza 22 sata buknuo požar na Komorjaku – jugoistočno, iza boćališta – ispod Duge gomele – prema Lisičini. Bura dosta jaka. Vatrogasci uspjeli ugasiti požar. Gledajući sa svoga balkona, strah i sumnja da će zahvatiti borove i makiju ispod Tijardovića kuće te ugrozit i kuće, bila je bezrazložna – zahvaljujući naporu vatrogasaca.
2.-19.12.2015. Kanal za odvod vode Bagerom je iskopan kanal za odvod vode s igrališta na putu groblja. Dijagonalno je iskopan na platou ispred boćališta – sjeveroistok prema jugozapadu. Na sredini je iskopana rupa u kojoj je zabetonirana kanta za postolje stupa na kojemu bi konstantno visila zastava. Istočno od postolja stupa, uz postolje, postavljena je cijev za odvod oborinskih voda, a uz postolje na toj cijevi ugrađen je „T“ dio za eventualni neki priključak u budućnosti. Istočno, uz tu odvodnu cijev (Ø 11 cm), po cijeloj dužini kanala (od zidić iza – zapadno 1,5-2 m od ormarića struje za paljenje reflektora na boćalištu) paralelno jedna uz drugu postavljene su još dvije cijevi Ø 7,5 cm za neke eventualne potrebe u budućnosti. Sve te 3 cijevi završavaju oko 1 m van ograde – platoa jugozapadno ispred boćališta.
26.8.2016. Požar na Poziralu. U ranim noćnim satima (odmah iz ponoći 25.8.) buknuo je požar od ceste na Malome Gracu, ispod stanice vodovoda, i velikom brzinom, nošen, raspiren velikom burom dosegnuo do granice s Tugarima. Odjednom se bura stišala, a mnogi vatrogasci s vatrogasnim kolima koja su mogla doći do samog Pozirala – vrha Rinja (jer je 5./6. ožujka 2015. visokonaponski stup srušila bura, te je probijen put do njega) – vatra ugašena.
31.8.2016. Postavljen nosač zastave ispred boćališta.
7.5.2017. 6. festival planinarstva – Imber. 23 planinara, 80% žene (jedna je grupa s Korčule) iz Omiša na Naklice, obišli groblje, nastavili Komorjakom, priprmili im ručak – s gradela, Imber financirao 2 soparnika sir i kruh. Bili vrlo zadovoljni!
14.6.2017. Aparat za kavu. Mlade majke međusobno se dogovorile i kontaktirale vlasnika aparata za kavu te uz konzultacije s MO dogovorili da je najprikladnija istočna prostorija doma (škole) u kojoj boćari drže satove, žice i ostale potrebne rekvizite za boćanje. Sve očistile, opiturale unutra i izvana, organizirale dovod vode, uređenje utičnica, uređenje (obnavljanje) WC-a, spajanje vode uz boćalište na cijev i postavljanje sistema kap-po-kap oko stupa zastave, nabavile stol i stolice za prostor uz automat za kavu! Zakazale su u sadnji i održavanju cvijeća, zelenila na toj središnjici, kao i urednom održavanju čistoće ispred prostorije s aparatom za kavu.
1.1.2018. Dalmatinac reducirao vozni red – od danas voze 3 puta Omiš-Gata-Naklice-Split (7:00, 12:20 i 16:30), te Split-Naklice-Gata-Omiš (9:30, 15:10 i 19:30 (vidi – 23.6.2014. Prvi put Naklice s Omišem povezane).